Interesantna je stvar kako preko 50% malih i srednjih poduzeća u SAD-u (a vjerujem da bi ova brojka bila nevjerovatno optimistična na našim prostorima) ne prate uspješnost/konverzije oglasnih kampanja na internetu!
Kako opravdati ovakav podatak? Zbog čega se događa, da će se takve tvrtke prije usredotočiti na stvari poput izračunavanja vlastitog poreza (73% anketiranih, kaže Yahoo! Finance), nego većeg interesa za novac koji troše na internetu?
Zamislite da možete mjerljivost search engine marketinga primjeniti u “tradicionalnom” okruženju — da, na primjer, za svaku TV reklamu možete točno znati:
- Koliki broj gledatelja je pogledao vašu reklamu.
- U kojem trenutku su gledatelji izgubili interes.
- U kojem trenutku je pozornost gledatelja na vrhuncu.
- Koliko se takvih odlučilo da “okrene” vaš broj i raspita se o proizvodu.
- Koliko takvih je na kraju kupilo ono što oglašavate.
Zvuči jako dobro, zar ne? Zato, kad je internetski marketing u pitanju, nemojte se oslanjati na odokativne metode poput: “ako me netko kontaktirao preko kontakt forme, to će mi sigurno biti dovoljan podatak da je moja internet kampanja uspješna“.
Izradite plan i strategiju, pratite uspješnost kampanje, te počnite napokon iskorištavati prednosti koje vam donosi internet marketing! Niste više u offline svijetu, ovdje vrijede druga pravila…
Znam “kampanje” za oglašavanje na Internetu koje su rađene po principu “koji je najposećeniji sajt? E tu ćemo staviti baner”. Zato je u doba dominacije SEM i PPC marketinga u Srbiji preko 50% ukupnih investicija u Internet marketing išlo sajtu http://www.b92.net na oglašavanje putem banera (koje je daleko manje efikasno). Retko koja firma u ovim krajevima angažuje profesionalce za planiranje marketinške kampanje na Internetu.
Istina, mislim da je problem upravo u tome što ljudi shvaćaju online oglašavanje po principu ‘set it and forget it’. Možda to vuku iz offline svijeta, ili je jednostavno problem u tome što nisu svjesni mogućnosti praćenja rezultata oglašavanja, ne znam…
@Srdjan
Jasno ti je da samo mali broj oglasa na B92 stize od direktnih klijenata, a mnogo veci od agencija – “profesionalaca” koji upravo to forsiraju…
Velika većina vodećih ljudi koji odlučuju o takvim stvarima u kompanijama su mahom 40+. Pojam Interneta i mogućnosti oglašavanja su im dosta strani (imaju malo predznanje) tako kad i unajme ili znaju nekog tko zna “Internet” što god i ovaj ispričao upijaju kao spužva. Primjer jedne tvrtke kad je vlasnik zatražio da se napravi web stranica otišao u prvu tvrtku koju je znao da se bavi web dizajnom, ništa posebno, naslovna, galerija s 20-ak slika i kontakt forma. Cijena koju je platio je 9500 kn, nakon čega je to njemu bilo sumnjivo pa se krenuo raspitivati dalje koliko bi takva web stranica koštala i dali se preplatio. Princip je imam novce, daj mi to odmah, a što ću s time dobiti??? Ili još bolje kad klinac kumovog kuma zna napraviti stranicu ili postaviti negdje banner…
Da, to je problem, vjerujem da velika vecina ogasivaca na vecim portalima i sl su zapravo vlasnici kompanije koja se oglasava, a rijetko ko ima puno veze sa internetom, a kamoli sa internet oglasavanjem.
Da, pitanje je i koliko onih koji plate baner na nekom sjtu prate statistiku posete, da ne pričamo o detaljnoj statistici. Ali dobro, bar se kreće unapred po malo.
Smatram da većina velikih kompanija ne prate rezulatte marketinških aktivnosti iz razloga jer imaju dovoljno kapitala i pronmalaze nove načine zarade i ne ovise o toj kampanji